Jednog dana, dok su vilenjaci užurbano pripremali darove u radionici, maleni vilenjak Zvonko izgubio se na skladištu igračaka. Žurio je posložiti sve poklone, ali našao se među ogromnim kutijama i nije mogao pronaći izlaz.
Kada su ostali vilenjaci primijetili da ga nema, odmah su obavijestili Djeda Božićnjaka. Djed je mirno uzviknuo: “Ne brinite, pronaći ćemo našeg prijatelja!”
Djed Božićnjak, sa svjetiljkom u ruci, krenuo je u potragu kroz cijelo skladište, pozivajući Zvonka po imenu. Konačno, iza velike hrpe poklona, začuo je tihi glas koji mu je odgovorio. “Ovdje sam, Djedice!” Zvonko je bio iscrpljen i sretan kad je ugledao poznato lice. Djed ga je nježno podigao i rekao: “Nema veze, svi se ponekad izgubimo. Važno je da te nismo zaboravili.”
Vratili su se zajedno u radionicu, gdje su ih dočekali veseli vilenjaci, sretni što je Zvonko ponovno s njima. Zvonko je tada naučio koliko je važno biti oprezan, ali i kako prijatelji uvijek paze jedni na druge.