Jedne hladne zimske noći, dok su snježne pahulje polako prekrivale Sjeverni pol, Djed Božićnjak je primijetio kako je cijeli krajolik obasjan plavičastim sjajem. Snijeg je padao u velikim, nježnim pahuljama, koje su se vrtjele na vjetru i stvarale čarobnu atmosferu. Djed Božićnjak je odlučio izaći iz svoje radionice i prošetati, uživajući u zimskoj tišini. Dok je hodao, ugledao je djevojčicu koja je stajala sama ispred svoje kuće, s rukama ispruženima prema nebu.
Djed se približio i čuo kako djevojčica tiho šapće želju: “Samo želim nekoga tko će biti uz mene.” Djed Božićnjak bio je dirnut i odlučio napraviti nešto posebno. Odabrao je najljepšu pahulju koja je padala i uz pomoć vilinske čarolije pretvorio je u malenog, svjetlucavog prijatelja. Kad je djevojčica otvorila oči, ugledala je kako joj pahulja svijetli u ruci poput zvijezde.
“Pahulja će ti donijeti ljubav i sreću,” tiho joj je rekao Djed Božićnjak, i nestao prije nego ga je uspjela vidjeti. Od tog dana, djevojčica više nije bila sama – svaki put kad bi joj bilo teško, čarobna pahulja podsjetila bi je da negdje postoji netko tko misli na nju.